Svako od nas želi da se drugima prikaže u najbljem svetlu. Socijalne mreže nam to omogućavaju na svega par klikova prostim deljenjem sadržaja koji uključuje tekstove, slike i video zapise, a ne tako retko i sve ostale vidove dokumenata.
Mi ljudi smo po prirodi, manje ili više, bića koje pokreće ego, a pozitivna mišljenja drugih nam pomažu da steknemo svoje samopouzdanje. Ali jedan detalj celu ovu priču može izmeniti i prosta pogrešna podela informacija može prouzrokovati veoma ozbiljne posledice i narušiti naš mir, samopouzdanje pa čak i celokupnu sliku o nama i našem društvenom statusu.
Uzmimo na primer socijalne mreže Facebook i Instagram kao najpopularnije platforme za te vidove komunikacija. Tamo većina nas deli svoje svakodnevne misli, dešavanja i ostavlja razne komentare, impresije (lajkove, emoji-je, memove), i time izražava sebe i svoje stavove. Ovi mali “gestovi pažnje” su primećeni od strane javne publike i dostupni svima ili većem delu odabrane publike. Ovime mi podižemo drugima svest o sopstvenom postojanju i zbog toga se osećamo važni i moralno jači.
Ova naša dnevna rutina donosi pratioce koji konstantno nadziru naše aktivnosti, hteli oni to svesno ili ne. Vremenom, vaši pratioci stiču jednu sliku o vama i vašem životu gde svako za sebe ima neki interes od vas. Taj interes je baziran na emotivnom nivou posmatrača gde posmatrač ili želi biti zabavljen, ili da nauči nešto od vas, ili prosto čeka da napravite neku grešku da vas ocrni kako bi sebi podigao već unižen moral zbog prirode svojih kompleksa. Zbog ovih trećih uvek treba biti najoprezniji, jer oni čekaju i najmanju grešku kako bi počeli da leče svoje komplekse preko vaših pogrešnih koraka.
Ovakav pristup tih pojedinaca može, ukoliko nađu način, da uruši sliku o vama i vašem radu, a pošto se loša reč i delo lakše prima u društvu, po prirodi odbrambenog mehanizma, vaš imidž i karijera mogu biti i ozbiljnije ugroženi.
Deljenje široj javnosti slika svoje porodice, posebno dece i bračnih partnera u javnosti, pojedinih prijatelja, mogu narušiti i njihovu bezbednost, posebno ako su dodatno praćeni lokacijama i drugim kompromitujućim sadržajima. Kao emotivna bića, želimo se pohvaliti nekime pored sebe, a da tu osobu nismo ni pitali. Tu dolazimo u problem gubljenja poverenja kod te osobe, a čak i nesvesno kršimo ustavno pravo izbora i odlučivanja.
Zbog toga sadržaj koji delite, kometare koje ostavljate, mišljenja koja branite, moraju biti odmereni i sa velikom pažnjom postavljani. Pažljivo se mora birati publika sa kojom komunicirate, i ko ima pristup ličnom sadržaju. Važno je znati da jednom kada se nešto objavi na internetu, skoro zauvek ostaje “negde” na internetu.